Danas nije moj dan, ni noć nije bila moja baš kao ni prethodno veče. Želim da ih “ prodam “ jel oni ne pripadaju meni. Ja sam borac i to veliki, ne posustajem, ne predajem se, ne padam tako lako… Ipak, slagala bih kada bih rekla da se nisam jako loše osećala i da me to osećanje još nije napustilo. Dobro poznajem sebe i svoju narav – ja ne gubim ja uvek pobeđujem!
Ovog puta tako mala, gotovo beznačajna stvar u mom životu, jedna obična vest ubila je u meni volju i želju da nastavim da se borim. Saznanjem da nešto što jako želim neću moći da ostvarm samo zato što neko apsolutno nebitan u tom trenutku dobije svojih pet minuta i mogućnost da uništi tvoj san.
Sinoć sam se osećala uništenom, poniženom… svet se vrteo i rušio oko mene, a srce i dušu obuzela je ogromna praznina koja boli. Od jutros osećanja su mi pomešana. Pošto ne umem da mrzim, ne želim nikome loše, što je možda moja velika greška, u ovom slučaju znam samo da ću potkresati krilca ptici koja je mnogo poletela. Kada i kako, na koji način, nije ni bitno. Ne žudim za osvetom ali vremena ima na pretek, ukazaće se prilika, namestiće se situacija. Vratiću samo istom merom, poniženjem.
Ja idem dalje, rođena sam kao pobednik a ne kao gubitnik. Želju ću ostvariti pre ili kasnije, pitanje je dana!
Ima li ovo veze sa onim jahanjem i konjima? Pitam, jer sam te već zamislila kako uživaš ispunjavajući svoj san, pa mi je žao ako te je neko ili nešto sprečilo u tome.
Šta god bilo, osveta nije rešenje, ako je ne želiš, onda nemoj ni žudeti da vratiš istom merom. Pusti neka ide. Svako zašto ima svoje zato i sigurna sam da ćeš naći rešenje. 😉
Nema veza sa konjima, vezano je druge stvari koje nesmem sad ovako javno da ti napišem, ali znaćeš!
Glavu gore, to su sitnice u odnosu na sve što si prošla zadnje 2 godine.
Trenutak slabosti, ništa više. Lakše je kad podeliš sa nekim, zar ne?
Drž’ se, ne daj se 🙂
Nikada! Nisam ja taj tip!
Kažu ljudi: Bog je spor al’ dostižan! Svakog stigne zaslužena kazna, pre ili kasnije. Samo posmatraj! Ne treba da te tešim, vidim, prolazi te prvi bes! 🙂
Mene bes prošao a izgleda Dudo da se vratilo pre nego što sam očekivala. Ni Bog više ne čeka dugo 🙂
Sve sto se desi, desilo se i proslo, naravno da nije greska sto ne umes da mrzis.
Mrznja truje.
Jedino što mrzim to je nepravda, a upravo mi se to desilo. Sad je prošlo i ok sam, ali mislim da nema čoveka koji nikada nije “ prso “ bar na trenutak.
Neno, u „prsnuće“ ne treba da sumnjaš. Vrlo često sam izgovarala tu reč u prošloj godini, psovala „nepravdu“ i ljude koje su je izazvali i državu i poltičare i da ne nabrajam. Znam, nije lako, ali… život je ipak lep, a mi učimo na graškama. Hvala bogu, imamo dobre „stomake“ koji sve to svare, ali, živce ćemo teško oporaviti. Zato se čuvaj, jer, žderanje nije donelo nikome dobro! 🙂
Dudice moja, hvala ti što brineš. Ja živce izgubila poodavno, poslednjih dve godine sam ih tek oporavila, život mi bio “ lep „, tako da razumem o čemu govoriš.
Život ne da je lep, već prelep, samo uvek postoje trenutci kad nas nešto sustigne, u mom slučaju tog dana. Isplakala se dobro kao malo dete, ispraznila se … Da me sad pitaš da li je to bilo toliko bitno i vredno, ne bih umela da ti odgovorim.
Niti je bilo od životnog značaja niti vredno mog kidanja ali u tom trenutku jednostavno predstavljalo je sve. Obična glupost! Neka prođe još koji dan pa ću napisati o čemu se radi. Garantujem da ćeš pući od smeha.