Hladno je, mnogo je hladno. Ne znam iz kog razloga se čudim kad je decembar mesec i sasvim je normalno. Stigla je zima. Po mojim procenama biće duga i jako hladna. Grejanje slabo…uključim grejalicu… ništa, i dalje mi je hladno. Imam osećaj kao je neka užasna hladnoća obuzima moje telo bez namere da ga uskoro napusti. Trese me groznica i drhti svaki deo moga tela.
Počeo je veliki Božićni post, a ja svake noći sanjam da sam se omrsila i plačem. Za razliku od prethodnih, ove noći sanjam sve loše stvari koje su mi se dogodile, ljude koji su mi naneli bol i grehove koje sam i sama počinila. Budim se a jutro još nije svanulo, magla i mrtvačka hladnoća svuda oko mene. Ne razanajem stvari koje me okružuju i pitam se gde sam? Na ovom ili onom Svetu? Nije mi baš mnogo trebalo da shatim i razočaram se, i dalje sam ovde, mestu kojem ne želim da pripadam!
Stavljam lonče za kafu i uključujem svoj lap-top. Osećam strašnu želju za pisanjem. Ne umem prostim rečima da objasnim, želim li da pišem “ blogu „, jer on predstavlja moje drugo ja, ili možda podsvesno očekijem da će se javiti neko od vas i reći da nisam jedina kojoj se ovakve stvari dešavaju.
Bilo kako bilo, znam da će proći. Neki razlog sigurno postoji, samo još da shvatim koji, a onda se opet vraćam ja.
A da li JA uopšte postojim!?
Ове зиме мислим да ме заобишао тај осећај…ваљда због Маје 🙂
Goco, jer ti to meni šalješ neke tajne signale?
[…] This post was mentioned on Twitter by Nena Bogić, Nena Bogić. Nena Bogić said: Zima…novi post http://www.nenabor.com/2010/12/02/zima/ […]
Ne obraćaj pažnju, takve stvari se svima nama dešavaju povremeno. Sve je to prolazno. Ti si perfekcionista i previše se opterećuješ. Opusti se malo, majke ti!