Neprestano smo u nekoj jurnjavi, borimo se za opstanak i ličnu egzistenciju, a ne vidimo kako život polako prolazi pored nas. Život treba živeti u uživati u svim čarima koje nam pruža. Jedan je – druge prilike neće biti!
Vreme u kojem živimo je haotično, a kad malo bolje razmislim ne očekujem skoriju promenu na bolje. Trka za poslom, preopterećenje kako doći do novca, odvlači nam pažnju od najbitnijih stvari zbog kojih živimo. Naša deca! Veći deo svega što radimo, radimo upravo zbog njih a iz razloga da im obezbedimo što je više moguće i ispunimo im skoro svaku želju. Tu ustvari i nastaje problem… Dok se mi trudimo da oni imaju “ sve “ i ne primetimo koliko iz dana u dan postaju sve pametniji, razumniji i kojom brzinom odrastaju.
Nekad im je potrebno posvetit mnogo više vremena i, saslušati ih ali i spustiti se na njihov nivo i delimično vratiti sebe u detinjstvo kako bi se setili šta je bila naša naveća želja.
Dan je protekao u tako divnoj porodičnoj atmosveri. Vikend, dan za odmor i porodicu. Nekako je sve krenulo spontano. Od kako Teodora ima svoj blog, svaki dan bi pisala na njemu. Teme smišlja sama, tekstove takođe i svaki čas proverava da li joj je neko ostavio komentar.
Čim je završila svoj tekst izašla je na svoj fejs a onda, uz pomoć mame naravno, objavljivala par dečijih pesmica. Smejale smo se, pevale zajedno i igrale. Bila je presrećna. Ubrzo nam se pridružio i Darko po povratku sa treninga. Krenule su priče po njegovom sećanju, kakav je bio kad je bio mali. Šta je voleo, kada je bio najsrećniji i sve lepe uspomene koje pamti. Potom su usledili “ ozbiljni “ razgovori među nama. Ko će šta postati kad odraste?
Ostali smo do kasno, ali ovoga puta za razliku od mnogih prethodnih, nije mi smetalo. Nije me interesovalo koliko je sati, zašto još nisu u krevetu i da li su sklopili svoju garderobu. Shvatila sam, a mislim da su i oni, koliko je lepo provoditi večeri nalik ovoj. Koliko zapravo jedni druge volimo, koliko jedni drugima nedostajemo iako smo svakodnevno zajedno.
Deca su bogatsvo koje se nemože opisati rečima i kupiti novcem. Oni su jednostavno deo nas, našeg bića, naše “ neiskvarene minijature „. Nema tog novca niti posla koji može zameniti tu dragocenost i blagoslov Boga koji nam je pružio najveći nezamenljivi dar- biti MAJKA!
[…] This post was mentioned on Twitter by Nena Bogić, Nena Bogić. Nena Bogić said: Deca su ukras Sveta – novi tekst na blogu – http://bit.ly/g3ubrM […]
Deca su najveće bogatstvo i definitivno ukras jedne žene-majke…
Znam koliko voliš decu, znam i koliko patiš što moraš da se odvojiš od dece koju smatraš kao svojom. Ipak, oni će uvek biti tu, u tvom srcu, u tvojoj blizini, a ti ćeš kao i do sada uvek biti tu za njih. Jedna si od retkih… divim ti se!
🙂 Hvala!!!Samo još da dodam da su deca najskuplji i najvredniji nakit jedne žene.Pošto ti taj nakit imaš,mislim da si jedna jako bogata žena…:*
@ Hvala Saška, i srećno sutra!